U četvrtak 17. novembra, sa početkom u 19h, u čitaonici Narodne knjižnice Grad u Dubrovniku i u petak 18. novembra u 18h u sali Kina
''BOKA'', Pjaca od kina u Kotoru, organizovane su promocije publikacije Poslije Hamleta, knjiga savremene drame hrvatskih i crnogorskih autora. Knjiga je objavljena u okviru projekta Dubrovnik i Kotor-Gradovi i knjige koji zajednički realizuju Gradska biblioteka i čitaonica Kotor i Dubrovačke knjižnice (sa partnerima NVO Prostory i Matica hrvatska), a koje finansira Evropska zajednica iz sredstava opredijeljenih za prekogranični program Hrvatska – Crna Gora u okviru instrumenata za pretpristupnu podršku (IPA) / Cross-Border Programme Croatia-Montenegro under the Instrument for Pre-Accession Assistance (IPA) Component II, allocations for 2007 and 2008.
Na promocijama u Dubrovniku i Kotoru, o knjizi su govorili crnogorski i hrvatski autori: Luko Paljetak, književnik
akademik, Tonko Maroević, književnik akademik, Ljubomir Đurković, jedan od urednika, Igor Bojović, crnogorski dramski pisac i Nataša Nelević, crnogorska dramski pisac, kao i Vesna Čučić, ravnateljica knjižnica u Dubrovniku,Varja Đukić, menadžer projekta NVO Prostory iz Podgorice, Ivana Burđelez, predsjednica Matice Hrvatske – ogranak Dubrovnik i Jasmina Bajo, bibliotekarka Gradske biblioteke i čitaonice Kotor.
Knjigu drame Poslije Hamleta uredili su dr. Lada Čale Feldman, hrvatska teatrologinja i Ljubomir Đurković, crnogorski dramski pisac i pjesnik.
U ovoj knjizi objavljeni su dramski tekstovi hrvatskih i crnogorskih autora: Ivo Vojnović, Tahir Mujičić, Boris Senker i Nino Škrabe, Slobodan Šnajder, Luko Paljetak, Davor Mojaš, Miodrag Karadžić, Igor Bojović, Ljubomir Đurković, Radmila Vojvodić, Željko Stanjević i Nataša Nelević.
U predgovoru ovoj knjizi za izbor crnogorskih autora Ljubomir Đurković, između ostalog piše:
“A sada: Crnogorska dramska književnost od Njegoša do danas.
Iako ovaj tekst ne pretenduje da bude, i nije, istorijski pregled crnogorske dramske književnosti, ipak ću zbog eventualno neupućenih čitalaca učiniti jedan mali (statistički) „đir“ kroz posljednjih vijek i po pisanja za pozorište u Crnoj Gori. Za crnogorsku dramsku (i sveukupnu) književnost značajna je 1847. godina. Te godine Njegoš je napisao dramske spjevove Gorski vijenac, koji je iste godine i objavljen, i Lažni car Šćepan Mali (objavljen tek 1851). Uz nespornu književnu vrijednost, poetsku i filozofsku, dugo je osporavana mogućnost scenskog uprizorenja Njegoševih djela. Ipak, u posljednjih četvrt vijeka, ove dvije drame, uz dramatizacije Luče mikrokozma, u više izvedbi i rediteljskih tumačenja dokazuju svoju scensku vitalnost i savremenost, tako da u najboljim izvedbama djeluju kao da su pisane za ovo vrijeme. Dakle, Njegoševo djelo kao eksces, kao genijalni iskorak, ne samo u crnogorskoj, nego i u južnoslovenskim književnostima; Njegoš - naš savremenik i u teatru…”
U predgovoru ovoj knjizi za izbor hrvatskih autora, urednica Lada Čale Feldman, između ostalog piše:
“Ponuđeni izbor hrvatskih dramskih tekstova, nužno zadan i prostorom što ga oni mogu ovdje zapremiti, okuplja jedna važna okolnost, činjenica; naime da Dubrovnik i dandanas u hrvatskome kulturnom imaginariju još uvijek uspijeva figurirati pod svojom sretnom metaforičkom zvijezdom »Grada–teatra«, što ju je eksplicite utemeljio još Držić, znanim prologom Skupu, u kojem dvosmisleno govori o svojem gradu kao Njarnjas–gradu – prostoru svekolikog, društvenog i umjetničkog glumovanja. Nije stoga čudo što su se istoj metafori nastavljali obraćati, svaki na svoj način, i hrvatski dramatičari 20. stoljeća, od Vojnovića do njegovih suvremenih sljedbenika, vraćajući se ne samo trajnoj fascinaciji kulturnim i političkim rezonancama spomenute metafore nego i, poput Paljetka, njezinim recentnijim potpornjima, pretvorbi Grada–teatra u festivalsko poprište na kojemu odzvanjaju replike iz Držićevih, Vojnovićevih i Shakespeareovih djela. Tako se ovdje predstavljena ponuda nameće kao ujedno i slika modernih interesa hrvatskoga dramskoga pisma, ali i kao priključak na svijetla poglavlja hrvatske dramsko–kazališne povijesti, unutar koje dubrovačka dionica zasigurno zaprema nezaobilazno mjesto…”
Publikacija Poslije Hamleta je treća, a ujedno i posljednja, knjiga objavljena u okviru programa projekta Dubrovnik i Kotor – Gradovi i knjige. Projekat predviđa ukupno tri publikacije koje sadrže izbor hrvatske i crnogorske savremene poezije, proze i drame. Nedavno su održane promocije prve i druge knjige u Dubrovniku i Kotoru. Prva knjiga obuhvata poeziju hrvatskih i crnogorskih autora čiji su urednici književnik akademik Tonko Maroević i književnik Aleksandar Bećanović. Druga knjiga obuhvata prozu hrvatskih i crnogorskih autora čiji su urednici književnik akademik Luko Paljetak i književnik Andrej Nikolaidis
Ljubomir Đurković, rođen je 13. novembra 1952. na Cetinju, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na odsjeku za komparativnu književnost i teatrologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Radio je kao dramaturg Crnogorskog narodnog pozorišta u Podgorici i direktor Kraljevskog pozorišta Zetski dom na Cetinju. Ratne devedesete proveo u Holandiji kao politički azilant. Drame: Pisac porodične istorije, Peti čin, Petronije ili Metuzalemi uživaju vječito proljeće, Tobelija, Otpad, Presvlačenje, Kasandra, klišei i Tiresijina laž. Objavio je knjige pjesama Polifemov plač, Poslovi I dani i Ipak, nešto se pomjera. Drame su mu izvođene i/ili štampane na turskom, bugarskom, makedonskom, albanskom, slovenačkom, francuskom i engleskom jeziku. Živi u Crnoj Gori i Holandiji, kao slobodni književnik.
Lada Čale Feldman (Zagreb, 11. srpnja 1963) je hrvatska teatrologinja. Dr Lada Čale Feldman (kći romanista Frana Čale) studirala je komparativnu književnost i francuski jezik i književnost na FFZG-u, na kojem je i diplomirala 1986., magistrirala 1990., a doktorirala 1994. filologiju, s temama iz teatrologije. Od 1991. suradnica je Instituta za etnologiju i folkloristiku, a honorarno je predavala na poslijediplomskim studijima FFZG-a, Akademiji dramskih umjetnosti i Centru za ženske studije u Zagrebu. Od 2005. kao redovita profesorica predaje teatrološke kolegije na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Bila je predsjednica Hrvatskog semiotičkog društva 1999-2000. Važnije knjige: Teatar u teatru u hrvatskom teatru (1997), Euridikini osvrti, o rodnim izvedbama u teoriji, folkloru, književnosti i kazalištu (2001), Femina ludens (2005).
