Kulturni centar Nikola Đurković Kotor i Omladina Trojice su u subotu, 28. maja 2016. godine u Tvrđavi Trojica organizovali promociju knjige Panjega Dragana Mitova Đurovića povodom desetogodišnjice nezavisnosti Crne Gore. O knjizi su govorili mr Vesna Vičević, reditelj Vladimir Perović, dr Draško Došljak, viša bibliotekarka Jasmina Bajo i autor.
Impresije Jasmine Bajo o knjizi Panjega:
Panjega – udubljenje u zidu nedaleko od ognjišta i veriga, đe su roditelji čuvali šaku soli, knjigu živih i mrtvih, Sveto pismo odrtih korica, svijeću ako neko od bližnjih počine i koju paru, ako se do nje moglo doći.
Panjega – prvi crnogorski sef bez vrata i ključeva, bez šifri i skrivenih odaja, zabranjen za đečije oči, sveto mjesto za namjernike i prijatelje, za rodbinu i roditelje. Već nas naslov upućuje na simboliku književnog djela koje je pred nama. U njemu su, kao u panjegi, sačuvane i sabrane crnogorske narodne mudrosti,pa je ona,stoga, kako Vlatko Simeunović ističe, čuvar dobrih i lijepih misli. Ujedno, ona je, poput panjege, otvorena za sve dobronamjerne, intelektualno radoznale ljude koji žele da na najbolji i najljepši način upoznaju Crnu Goru.
Autor je u ovoj knjizi sakupio ono što u narodu već postoji – živa pričanja, koje je želio da sačuva prenese savremenicima, da ih na njih podsjeti kako ih ne bi zaboravili. Ovu zbirku možemo čitati kao unutrašnju impresiju autora koji je želio da ono što je godinama slušao, pamtio i proučavao prenese na plan ličnog, običnog čovjeka u određenom istorijskom razdoblju i na određenom mjestu (Crna Gora). U atmosferi uobičajenoj za usmena pričanja, naratori opisuju način života i razmišljanja uglavnom ljudi sa sela. Karakteriše ih dokumentarnost, autentičnost, kao i etnografski momenat koji je blizak romantizmu. Romantičarsko je i autorovo veličanje etičke vrijednosti patrijarhalnog svijeta, koje predstavljaju najviši nivo tradicionalnih vrijednosti (poštovanje porodice, slobode, običaja, sloge, povjerenja, gostoprimstva, plemenitosti). Autor je vjerno prenio duh i narav patrijarhalne kulture, čiji neiskvareni oblici intenzivno žive u neurbanizovanim djelovima zemlje, sa jedinstvenim pogledom na svijet, u kome pobjeđuje ona rusoovska vjera u prirodnu dobrotu čovjeka. Dobrota je ta koja zbližava ljude različitog porijekla, različite vjere, različitih mentaliteta.
Takvi su i likovi – nosioci visokih moralnih vrijednosti patrijarhalnog svijeta, kakve su: poštenje, čast,plemenitost, dobročinstvo, vrijedan rad, gostoljubivost… Kao takvi, u čitaocima izazivaju simpatije, poštovanje, saosjećanje. Likovi uglavnom pripadaju seoskom okruženju, domaćini su, mudri, iskusni, dovitljivi, moralni, vrijedni. Žene su tipično za patrijarhalnu sredinu podređene domaćinu, požrtvovane, posvećene porodici, poslušne ali i izuzetno poštovane: Majka, sestra, žena – đe je ima, tri su stuba od svakojeg doma, savjet mudra i riječ preblaga i toplina koja porod rađa.U priči Vide Spasojeve Grijeh opisana je tužna sudbina mlade vrijedne žene, dobre majke, koja je prevarila muža, pokajala se i priznala mu sve. Žena koja se ogriješila o naslijeđene stroge etičke norme patrijahalne sredine osuđena je na doživotnu patnju, oprosta nema. Njena sudbina potvrđuje poslovicu: Zato narod nikad ne griješi, duša čista – u klasu pšenica, teško onom ko se ogriješi. Nasuprot tome u priči Ostalica kao svijetli primjer ističe se naša Kotoranka Vida Matjan: Taman tako pređe po vijeka u Kotoru gradu od starina Vida Matjan gospođa otmena učila je u Muzičkoj školi đevojčice da đevojke budu, da pjevaju, ali i da ćute, da očima o sebi pričaju i da budu brze rukotvorke.
Realističnost likova je postignuta živim govorom svakodnevice kojim oni govore, što, uz lokalizovanu radnju, pojačava autentičnost pričanja. Uloga jezika u književnom djelu je uvijek funkcionalna, a u ovom slučaju jezik kao izraz narodnog života jedan je od najvećih kvaliteta ovog djela. Autor ima prefinjeno osjećanje za estetiku narodne riječi, bira najljepše iskaze, raspoređuje ih po sluhu svog umjetničkog izraza, potvrđujući riječi poznatog istoričara književnosti Miodraga Popovića Reč punije živi u poetskom kontekstu. Reč ne živi samo u narodu, nego i narod u zapisanoj reči.
Oponašajući folklorni model koji predstavlja prenošenje znanja od starijih ka potomcima, autor osjeća izvornu ljepotu narodne riječi, što čini da njegovo pripovijedanje bude jasno, kristalno, zgusnuto, slikovito, koloritno. Naročito je kroz dijaloge uspio da prikaže leksičko bogatstvo crnogorskog jezika, slikovito potvrđujući misao velikog ruskog teoretičara književnosti Mihaila Bahtina: Ekspresivni momenat u replikama postiže se upotrebom određenih leksičkih, gramatičkih i kompozicionih sredstava iskaza. Individualni stav govornika određuje se ekspresivnom stranom njegovog iskaza.
Većina priča u ovoj zbirci ima zaokruženu kompoziciju. Počinje poslovicom, zatim slijedi kratka priča koja je potvrđuje, da bi na kraju završila istom poslovicom kao poentom. Priče kao naratizovane poslovice karakteristične su za narodnu prozu, kojom se čuva bogatstvo narodne kulture, jezik, običaji. Pripovjedač ne zapovjeđuje, već podučava svog savremenika. Pišući o svim domenima ljudskog iskustva, o vrlinama i manama crnogorskog naroda, autor želi prosvetiteljski da djeluje na savremenike, da ih podstiče da se uče na greškama svojih predaka i da se ugledaju na njihove vrline, glorifikujući patrijarhalni duhovni vidokrug. Tako nam pripovijedač kroz metaforičke slike poručuje da bogati miraz ne nosi sa sobom sreću (Od tuđega vazda tuga bije…U mirazu svako zlo se krije), kao i da su veoma rijetki i izuzetno dragocjeni pravi prijatelji (Zato drž’ se starog vina i starih prijatelja, jer nije sve mlado i najbolje, nit’ je staro ka’ no lama).
Neke od priča u zbirci imaju anegdotske elemente, to su jednoepizodične priče pune duha, manje narativne, a više dramske prirode, s istaknutom etičkom poentom. Slikovite su karakteristike vremena, narodnih običaja i sredine. U priči Jezik opisana je epizoda o krađi pršuta. Siromašni domaćin je zabranio porodici da govori o tome, vjerujući da će se lopov sam odati. I bio je u pravu, odao se trostruki kum: lopov je za sve pleme bruka, a za kuma nevolja i muka .
Najveći dometi autorove proze kriju se u poetskoj snazi opisa, koje krasi izuzetna piktoresknost i duboka osjećajnost, kao u idiličnom opisu porodičnog blagostanja u svetom danu koji u sebi nosi rembrantovsku atmosferu igre svijetla i tame:
U dane kišne neka tuga skoli, a u dane blage, kad duša mirom zamiriše, kad se krljat na ognju rumeni, kada snahe i odive služe suva mrsa i putijer vina, kad su čeljad sva oko trpeze a domaćin đe mu i pripada – tad se uždi svijetlo kandilo i svijeća blaga osvještana, da ugrije oči u đeteta, pomiluje lice đevojačko i ozari prosijedu bradu. Kuću tada mir tamjana čuva, a voštane iskre svjetlucaju ka’ zvijezde pred zoru proljećnu.
Kao kontrast porodičnoj idili iz priče Tamjan, u priči Tice nailazimo na potresnu i dirljivu sliku pustog porodičnog ognjišta:
Rominja kiša proljećnja, mladi se snijeg istopi, budi se zemlja sanjiva, motiku čeka očeva njiva.
Mladika drača izbila, jaža se pod plotom sakrila, mednjike pokriva ledina, starina na pragu drijema, odavno nema komšija, nema abera od sina.
Kuću je mukom kućio, zorom livade kosio, pod mjesečinom šenicu kupio. Imao konja za varoš, imao pušku za lov, imao ambar za selo, imao više no drugi. Kontao – da đeci ostavi.
A đeca – tice selice, svaka za srećom poleće.
Dragan Mitov Đurović slijedi onu liniju crnogorske književnosti koja počiva na usmenoj tradiciji, a koju su obiježili Stefan Mitrov Ljubiša i Marko Miljanov, prenoseći i čuvajući istinski kodeks crnogorskog čovještva, kako je zapisao dr Čedomir Bogićević. Nenametljivo i ubjedljivo, s dubokom i iskrenom ljubavi prema Crnoj Gori, autor nam je darivao ovu knjigu. Nadam se,i vjerujem,da će vam je ovaj moj kratak osvrt približiti i zainteresovati vas da jepročitate i stalno joj se iznova vraćate.
http://www.radiokotor.info/radio/index.php/78-lokalne-vijesti/9526-promocija-knjige-panjega-dragana-mitovog-durovica http://www.bokanews.me/featured/predstavljena-panjega-dragana-mitova-durovica/
http://radiotivat.me/index.php/kultura/24575-dra.html
http://crna.gora.me/vijesti/opstine/kotor/panjega-crnogorski-sef-bez-vrata-i-kljuceva/
