Iza koltrine

Dubravka Jovanović

"Poezija Dubravke Jovanović jednako aktivira čitaočevo čulo sluha i vida. Tamo se dvije bure otimaju o glasniji urnebes, morska i karnevalska. Sve se u toj poeziji čuje, sve se vidi, ali ne direktno nego kao nagovještaj koji je kao  pokislo zvono kad puža budi. Kod Dubravke svaka naracija se brzo pretoči u diskreciju." (Novak Kilibarda)

"Onaj ko pomisli da ova poezija, zbog tipičnog lokalnog kolorita, mora ostati samo u uskim kotorskim okvirima, između Vrmca i Lovćena, vara se. Dundo Maroje, dubrovačka renesansna komedija, satkana je od jezika karakterističnog za jedno usko područje, godinama je bila jedna od najgledanijih pozorišnih predstava i u Beogradu. Nečista krv koja diše Vranjem i njegovim govorom je gotovo devet decenija na širokoj književnoj sceni.

Dubravka Š. Jovanović je onima koji je osjećaju i umeju da žive podarila dragocenu zbirku pesama..." (prof. Jelena Nedeljković)

Puna glava radosti

Ognjen Spahić

„…Blijedi odsjaji screensavera obasjavali su prazni zid. Zidove moje lobanje ispunjavala je praznina tako da sam istog časa, nakon kratke misli o praznini, čvrsto sklopio oči i pokušao razmišljati upravo o tom stanju kao nečemu što bi trebalo da proizvede emocije prijatnosti, umirenja ili, na koncu, ravnodušnost. Odsustvo slike, tona, mirisa, ukusa, odsustvo svjetla, tame ili bilo kakvih čulnih asocijacija koje bi mogle dozvati realne slike ili predviđanja zarobljena lavirintom davno konzumiranih misli: sve to je bila prekrasna, istog časa abortirana ideja-mrtvorođenče, nakon koje sam naglo otvorio oči i tiho opsovao nekoliko puta, misleći na doktora, na njegovu sobu, na pedeset eura koje ću ostaviti usrdno se rukujući sa džukelom, misleći na preostalih dvadeset sa kojima ću morati da naručujem smrdljivo točeno pivo umjesto viskija…“

http://www.vijesti.me/kultura/ognjen-spahic-puna-glava-radosti-mapi-svijeta-clanak-187231

Tai

Goran Gocić

Knjiga koju određuje njen topos: Tajland, Ljubav i Tajland. Žena, putenost, demistifikacija glavnog junaka. Analiza Dalekog istoka u odnosu na (Daleki) zapad. 

Da nije roman, ovo bi bila „studija o izvodljivosti“ na temu kako bi jedan samosvjestan muškarac mogao ili pre – želio da (hrišćanski) zaštiti jednu ženu. Projekat koji je u datim uslovima osuđen na propast: ne zato što nije ostvariv već zato što nije potreban. Ta naizgled krhka žena samim svojim „pasivnim“ postojanjem, prisustvom, (budističkim) odbijanjem u prihvatanju, doprinijeće samourušavanju ovog s početka knjige prividno mačo muškarca, koji će se u zapanjujuće poštenoj samoanalizi pretvoriti u jedno ranjivo biće. Toliko ranjivo da će njemu biti neophodan Sveti Hristifor, zaštitnik putnika.

Struktura romana građena je i jednostavno i komplikovano. Rezultat je vrlo koristan po knjigu: težina preteže u razumljivost, kao što drugi lik knjige, junakova senka, nadopuna, kontrast ili čak alter ego, idealno nadopunjuje ovog gosta u drugoj kulturi. Tako i Bilješke s kraja teksta nadograđuju beletristiku, to jest Lijepu umjetnost.

Tai je lekcija samoljubivom Zapadnjaku o tome kako da izliječi svoj oholi ego podatnošću Istočnjaka. No, nema tu pobjednika. Možda samo poraženog. Ali i tada – „zaliečenog“ Carstvom Praznine. A ona je ženskog roda.

Vladislav Bajac

Psihijatri, psiholozi i drugi bolesnici

Rodrigo Munjosavia

Ovo je prvo djelo Rodriga Munjos Avie koje je prevedeno na srpski jezik. Riječ je o inteligentnoj komediji koja, iza priče o neobičnom junaku koji se bori sa tragikomičnim problemima, prvenstveno na polju svog psihičkog zdravlja, zapravo predstavlja zanimljivu kontemplaciju na temu čovjeka u savremenom svijetu i, iznad svega, potragu za smislom života. Radnja je smještena u poznatu četvrt Madrida, a roman je prepun urnebesno smješnih likova, situacija i događaja. Autor izuzetno duhovito i neuvijeno karikira akademsku analizu, psihijatre i psihologe, ostavljajući otvoreno pitanje u kojoj meri se može uspješno analizirati nešto tako apstraktno kao što je ljudski um. Ovaj roman je blagonakloni podsjetnik na delikatnost ovih profesija, a u isto vrijeme uzdiže vrijednosti porodičnog života, ljubavi, podrške zajedništva. On šalje poruku da, uz sve komplikovane prepreke koje u životu moramo svladati, treba ići napred s vjerom u sebe i smijehom kao najboljom terapijom. 

Roman Psihijatri, psiholozi i drugi bolesnici doživjeo u je Španiji brojna izdanja, a po romanu je 2009. godine snimljen film u režiji Pedra Telećeje.

"Ovaj roman će vas natjerati i na smijeh i na razmišljanje." Rodrigo Munjos Avia

Gijom Muso

Možda nebo zna

Očaravajuća priča prepuna magije, napetosti i ljubavi. Najteže od svega nije pronaći ljubav, već sačuvati je... Žilijet i Sem nije trebalo da se sretnu. A kamoli da se zaljube jedno u drugo. Jedne zimske večeri u samom srcu Brodveja, lepa Francuskinja Žilijet susreće Sema, mladog pedijatra iz Njujorka. Plašeći se da će ga razočarati, ona mu prećutkuje da se bavi raznim neobičnim poslovima dok se zanosi snovima da će jednog dana postati slavna glumica. S druge strane, iz straha da će se vezati za nju, Sem se pretvara da je oženjen, iako je njegova žena nedavno umrla. Uprkos obostranim lažima, oni će se zaljubiti i provesti strastven, nezaboravan vikend. Ipak, Žilijet mora da se vrati u Pariz, a Sem odlazi za njom na aerodrom, kako bi je sprečio da ode. U tom presudnom trenutku, kada je sudbina mogla da se promjeni, on ne umije da pronađe prave riječi da je zadrži pored sebe. Tek što je Žilijetin avion uzletio, eksplozija odjeknu nebom. Sem je očajan, jer je još jednom ostao bez voljene žene. Ali, on ne zna da njihova priča ni izbliza nije završena.